Nekada su se muški i ženski satovi isključivo popravljali

Danas nema mnogo ljudi koji mogu reći da vole svoj posao, ali ja sam imao privilegiju jer su mi muški i ženski satovi bili ljubav, a ne samo posao.

Čuvam u radnji stari slajd, na kome čovjek juri, jer mu odlazi voz ili autobus, a na njemu piše: „Tako mu i treba kad nije kupio sat kod Josipa Bourek-a.“ Što znači da je u to davno vrijeme bilo neke prodaje satova, ali kad sam ja došao u radnju nije bilo prodaje kakvu danas poznajemo, u smislu izloženih i osvjetljenih satova u vitrinama. Ranije je to bila prava zanatska radnja gdje su se muški i ženski satovi popravljali i morao si biti pravi majstor za to, a ne samo trgovac.

Sjećam se samo da je moj otac tu radio i imao je još jednog radnika i kad bih kao dijete dolazio u radnju bila je ozbiljna atmosfera, tišina,  njih 4-5 majstora sa lupama na oku i muški i ženski satovi posvuda, rade. 

Ja sam počeo da prodajem satove 2003. U jednoj knjizi o marki sata Certina, piše: „Ako ste dobar majstor i ako napravite dobar sat, a on nije na tržištu dobro plasiran, džaba vam i što ste dobar majstor i što ste napravili dobar sat.“ Kad su u pitanju muški i ženski satovi sve je u sprezi zanata, estetike i tehnike. Supruga i ja ocijenili smo da nešto treba napraviti da bi ostali u poslu. 

U to vrijeme nije bilo puno distributera satova, da bi mogli da dođemo do zvaničnog sata sa pakovanjem. Sve sa ciljem da krajnji korisnik dobije sat u lijepo stiliziranom i estetski osmišljenom pakovanju i da jednog dana dobije i servisnu uslugu za taj sat kod nas. Tad se pojavila firma Pintila, a kod njih su bili u ponudi muški i ženski satovi Casio, Seiko, Doxa i fashion marke: Mexx, Pierre Cardin. Prilikom nabavke tih satova, insistirao sam da mi dostave tehničku dokumentaciju gdje sam vidio da su to bili dobri švicarski mehanizmi i to je bio sasvim dobar razlog da ih nabavim i imam u radnji.